Udruga Srce

Udruga osoba sa cerebralnom paralizom

Terapijsko jahanje – vrijedna akcija konjičkog kluba “Sveti Mihovil” iz Trilja

|

Konji djeci podižu SAMOPOUZDANJE
Iz Slobodne Dalmacije, 26.7.2006.
piše Ana JERKOVIć

Terapijsko jahanje – vrijedna akcija konjičkog kluba "Sveti Mihovil" iz Trilja

VOLONTERI Pet od ukupno dvadeset četiri konja osposobljeno je za rad s djecom i invalidima, a u vođenju i brizi o njima pomaže im dvadesetak volontera
Terapijsko jahanje metoda je kojom je klub “Sveti Mihovil” iz Trilja odlučio pomoći invalidnim osobama i djeci s teškoćama te tako svoje znanje i umijeće iskoristiti u plemenite svrhe. Odnedavno terapiju provode s djecom iz udruge “Srce”, i to u tri termina tjedno. Iako se terapijskim jahanjem bave već četiri godine, prve dvije morali su se sami financirati.

– Tek poslije su se projektu potporom priključili Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te Ina i Poštanska banka – rekao nam je Tihomir Ajduković, predsjednik kluba i vlasnik konja, dodavši da je najneobičnije to da još nisu dobili nikakve dotacije od poglavarstava gradova s čijim udrugama surađuju. – Sada radimo s udrugom osoba s cerebralnom paralizom “Srce”, a dosad smo uspješno surađivali s udrugom invalida “Sunce” iz Makarske te udrugom “Fra Ante Sekelez” iz Vrlike, centrom “Juraj Bonači” iz Splita i Sinja te s još nekoliko individualnih korisnika.

Anđela, Ivan, Stipe i drugi članovi udruge “Srce” bili su presretni zbog mogućnosti da iskuse nešto novo i posebno kao što je jahanje. Neki se još uvijek malo boje konja, ali jednom kad se popnu, strah nestane te se laganim hodom i vježbama razvija jedinstvena ljubav i povezanost između njih. Konji su izrazito društvene životinje, pa su u tom pogledu vrlo slični ljudima i lakše je uspostaviti vezu s djecom kojoj manjka samopouzdanja, povjerenja, koncentracije i strpljenja. Pet od ukupno 24 konja osposobljeno je za rad s djecom i invalidima, a u vođenju i brizi o njima pomažu i volonteri.

– Zasad imamo dvadesetak volontera, ali trebamo ih i više. U skoroj budućnosti planiramo osposobiti još veći broj konja za terapijsko jahanje, ali i pokrenuti aktivnosti za sportsko jahanje – naglasila je Lucija Ajduković, dodavši da će za to biti potrebno dodatno angažiranje volontera i donatora. Ivan Grčić, jedan od volontera, tvrdi da se osjeća mnogo bolje kada pomaže djeci.

– Odlučio sam volontirati jer se već osam godina bavim jahanjem, a i htio sam nešto pružiti tako posebnoj djeci. Sama terapija uspješna je ovisno o stupnju invaliditeta te o svakoj osobi individualno. Djeluje više na psihološkoj osnovi, ali ima i neuromuskulaturni učinak, utječe na centar za ravnotežu, ublažava mišićne spazme, te poboljšava raspoloženje.

 

Pomoć kod niza bolesti

Terapijsko jahanje već je desetljećima priznata i dokazana metoda pomaganja djeci s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim teškoćama, da razviju i poboljšaju svoje vještine, kao i opće fizičko te mentalno zdravlje. Definira se kao liječenje i aktivnosti uz pomoć konja, a za cilj se navodi postizanje širokog spektra kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, mentalnih, društvenih, obrazovnih te bihevioralnih napredaka u liječenju hendikepirane djece. Napredak se može uočiti kod mišićne distrofije, cerebralne paralize, Downova sindroma, smetnji s vidom i sluhom, mentalne retardacije, autizma, multiple skleroze, ozljeda mozga i leđne moždine, amputacije, poremećaja u učenju te poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću.

 

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: