Udruga Srce

Udruga osoba sa cerebralnom paralizom

Predstava koju morate pogledati

|

Uoči postavljanja predstave “Srce na sceni” u zagrebačkom kazalištu Vidra porazgovarali smo s autorom Slavkom Sobinom

Nakon rasprodanih predstava u splitskom HNK, idejni začetnik predstave “Srce na sceni” Slavko Sobin najavljuje prikazivanje u Zagrebu. Ovaj hvalevrijedan projekt svojim je sudionicima donio neka nova iskustva, radosne trenutke i, što je najvažnije, pokazao da za upornost, talent i volju prepreke ne postoje.Predstava “Srce na sceni” iza sebe ima uspješnu godinu. Kako si došao na ideju da postaviš ovaj projekt?

Na ideju su došli sami korisnici Udruge srce. Riječ je o mladim splitskim ljudima s cerebralnom paralizom. Nakon uspješnih likovnih, glazbenih i sportskih terapeutskih radionica koje udruga organizira, došli su na ideju da bi mogli otići korak dalje i napraviti mjuzikl. Voditelj glazbene radionice Mario Bavčević zvao me da im pomognem napisati scenarij i režirati predstavu i od nečega što je trebao biti one-time projekt, sad smo već na devetoj rasprodanoj predstavi u Splitu te nas čeka skorašnje gostovanje u Zagrebu kojem se izuzetno veselim, jer smatram da ono što ovih dvadeset troje mladih ljudi rade na sceni može svakome poslužiti kao inspiracija.

Kako je tekao razvojni proces?

Mnogima je prvo pitanje je li mi bilo teško raditi s njima. Odgovor je dijametralno suprotan. Njima je bilo teško raditi sa mnom. Oni su i prije mog dolaska punim srcem i energijom bili u tome, a ja sam muku mučio mjesecima da napišem taj tekst, podcjenjujući njihove vještine i mogućnosti. U trenu kad sam shvatio da radim s talentiranim, kreativnim i vrijednim ljudima kojima je ovo sredstvo da se njihov glas čuje jasno i glasno znao sam točno što napisati. Kad su dobili tekst, znali su ga napamet do idućeg sastanka, dodavali su svoje karaktere, svoje fore, ali u to ćete se sve uvjeriti kad dođete na izvedbu jer upravo o procesu rada sama predstava i govori.

Sad kada si toliko vremena radio i živio s ovim talentiranim mladim ljudima imaš li bolje shvaćanje za predrasude s kojima se moraju suočavati?

Predrasude uvijek dolaze iz neznanja. Dovoljno je reći da ja čak nisam znao da se kaže “cerebralna”, već sam uporno govorio “celebralna paraliza”. Strašno je koliko ne znamo o našim sugrađanima, i koliko to neznanje vodi u krivom smjeru gdje iz nedostatka svijesti o njihovim problemima ne razmišljamo o nalaženju rješenja. Ono što je po meni najveća snaga ove predstave je to što čitava publika koja bi na ulici možda skrenula pogled, 70 minuta ne može taj isti pogled skinuti s njih. A nakon tih 70 minuta, počet će primjećivati da javne ustanove nemaju prilaz za invalide, počet će shvaćati da treba osigurati dovoljno programa, dovoljno volontera, počet će napokon vidjeti ravnopravne osobe u njima jer oni to i jesu.

Kada su u planu sljedeće izvedbe?

Ponosni smo što smo prije dva dana otvorili UNICEF-ov Festival o pravima djece. 24. studenog smo u rasprodanom HNK Split gdje je sve i počelo prije godinu dana. U Zagreb dolazimo 1. prosinca u dvoranu Vidre s čak dvije izvedbe, u 18 i 20 sati, širiti njihovu poruku i van Splita, ali ujedno i obilježiti Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Ovdje si se dokazao kao autor. Imaš li u planu još neke projekte koji će biti tvoje autorsko djelo?

Moj prvi dramski tekst bila je dječja predstava “Šapice” koji se već treću sezonu igra u Gradskom kazalištu mladih u Splitu, a trenutno pišem još dva. Cilj mi je maknuti kazalište iz zgrade kazališta i približiti ga širem krugu publike, a onda tu istu publiku dovesti nazad u kazalište. U Londonu izlazak počinje kazališnom predstavom ili odlaskom u muzej. Cilj mi je u Splitu doživjeti istu stvar.

Objavljeno 24.11.2014. na Buro247.hr

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: