Udruga Srce

Udruga osoba sa cerebralnom paralizom

“Ne mogu odat, ali zato nisam invalid”

|

Pogled iz kolica i mraka

Trojica mladića s invaliditetom iznijela su studentima svoja iskustva

Ako imate prijatelje, možete sve, a ako ih nemate, možete stat doma i gledat filmove – tom jednom rečenicom je Eldis Mujarić, mladić s invaliditetom i student FESB-a, opisao koliko je Split pristupačan građanima u kolicima.

– Grad je, blago rečeno, užasan za kolica i trebaju ti bar dva čovjeka pomagati – nastavlja Eldis.

On je s još dvojicom kolega sličnih iskustava – Ivanom Bogdanovićem i Kristijanom Šalinovićem na tribini koju je organizirala udruga “Studenti za studente” hrabro progovorio o svim problemima s kojima se susreće. Podijelili su tako njih trojica s publikom i medijima svoja životna iskustva – od fakulteta, društvenog i ljubavnog života, traženja zaposlenja, reakcija ljudi…

Neću darovanu diplomu

– Nije sve u definiranju naših prava samo na papiru. Studentu s invaliditetom morate osigurati osjećaj da će biti ravnopravan s ostalima. Ako imamo 15 minuta duže da rješavamo test, onda trebaju znati svi da tako mora biti – od dekana do studenta. Ne želim da itko kaže kako mi je darovana diploma – istaknuo je Eldis.

Ivan Bogdanović je slijepi student filozofije i povijesti na Filozofskom fakultetu, ujedno i dobitnik rektorove nagrade za volonterski i humanitarni rad. Za svoj fakultet, unatoč fizičkim barijerama – jer se predavanja održavaju na nekoliko različitih lokacija – ima samo riječi hvale.

– Prema meni su svi ljubazni – od portira do profesora. Kad to doživite, sve se barijere anuliraju – veli Ivan.

– Kad sam upisivao fakultet, bilo nas je dvoje s invaliditetom i tada je za nas prilagođen ulaz i rukohvati, a i napravljen je WC u koji mogu ući kolica. Kad je FESB počeo graditi novu zgradu, pozvao me profesor zadužen za nadzor i stavio mi nacrt na stol. Sve smo zajednički prilagodili i zato im svaka čast! – pohvalio je i Eldis svoj fakultet.

Predstavnici akademske zajednice u prvom redu pratili

su izlaganje mladića

Kristijan Šalinović stjecajem okolnosti nije postao student, a žarko je želio studirati komparativnu književnost. No, nada se da će mu se taj san ostvariti, a dok se to ne dogodi, bavi se pisanjem.

Društveni život mu je, veli, bez obzira na hendikep, iznimno bogat, premda je po pitanju izlazaka vani prilično skroman.

Noćni život

– Ponekad mi je dovoljno samo izaći vani, na lijep dan i ništa mi više ne treba. Komunikativna sam osoba i zaista sam upoznao u životu puno divnih ljudi – povjerio se.

Ivan, pak, smatra da od noćnog života grada i ne propušta baš previše.

A ljubav? Eldis govori da je u ljubavi osnovni problem što stalno mora dokazivati da je zapravo – normalan. Kristijan smatra da razvijenija emocionalna inteligencija omogućava stvaranje vrijednosti trenutka, koji se nauči više cijeniti, a Ivan je kategoričan – ljubav se ili dogodi ili ne dogodi, bez obzira na hendikepe.

Unatoč svemu, njih trojica puna su duha, čak i šala na vlastiti račun, pogotovo kad ih pitate kako drugi, “normalni” ljudi reagiraju na njih.

Kad je Ivan krenuo na fakultet, nekima je bilo nepojmljivo da sam ide do zgrade u Radovanovoj. Kako svaki dan putuje iz Seoca kod Omiša autobusom u Split, pitao je jednog čovjeka na stanici koji je broj autobusa koji dolazi.

– Ispostavilo se da je čovjek operirao glasnice, pa mi nije mogao odgovoriti. Ja ne vidim, a on ne može govoriti, eto. Ima svašta, neki su čak vikali na mene, kao, kako me roditelji puštaju samog? – prisjeća se nekih situacija.

Kristijan kaže da na njega ima i religioznih reakcija – ljudi se prekriže kad ga vide, a Eldis od svega njaviše mrzi sažalne poglede.

– Ja nisam invalid, ja samo ne mogu hodati. I nemam s tim problem, problem ima druga strana – zaključio je Eldis.

nikolina lulić

snimio jakov prkić/cropix

Ništa se nije napravilo

Tribini je nazočila i nezavisna vijećnica Marijana Puljak koja je iznijela stav o “Kodeksu za osobe s invaliditetom“ kojeg su u predizborno vrijeme potpisale sve političke opcije, no do danas se ništa po tom pitanju nije napravilo.

– U naš prijedlog projekata za gradski proračun 2014. uvrstili smo i potrebu osnivanja Gradskog savjeta za osobe s invaliditetom i djecu s poteškoćama – istaknula je Puljak.

Publika

Na tribini su još bili i prof.dr.sc Ivan Pavić, rektor Sveučilišta u Splitu, dr.sc. Alen Harapin, dekan Građevinsko-arhitektonskog fakulteta, Gordana Raos, ravnateljica Studentskog centra, doc.dr.sc. Marija Boban, povjerenica Pravnog fakulteta za studente s invaliditetom, Snježana Baldasar, povjerenica za Filozofski fakultet…

Objavljeno  16.12.2013. u Slobodnoj Dalmaciji

Related posts:

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: